Vrijeme je godišnjih odmora, pa je i naša grupa utihnula, a osmi mjesec — avgust ili kolovoz — vrijeme je kada su Voćin i Brđanska bili sve, samo ne utihnuli. Osmi mjesec počinjao je s onim „kabanica milija“, pa se nastavljao s „mijenja se i gora i voda“, a mi smo uživali u još nekoliko dana školskog ferija. Bilo je to vrijeme kada se završavalo s runjenjem kukuruza u „smjeni“ od 7 do 12 sati, dok sunce ne pripeče u krov na tavanu. Čistio se tavan, pripremao za novu berbu. Ka

von Sanja Ojkić-Zrna, Donnerstag, 1. Oktober 2009 um 20:34 Nekad davno, tako počinju sve bajke, pa i one od moje bake, kaže ona da su postojale vile, da su noću igrale kolo oko vatre, da su im duge kose i haljetci vijorili, samo teško onome koga su one uzele sa sobom u kolo...nije mu bilo više spasa.... Smračuje se, a tek je 5 prošlo, zahladilo je, ali u lad'ci, ispod šporeta, naslagane su iverice, šušte osušeni ajdamaci, stari listovi "Večernjaka",

von Sanja Ojkić, Sonntag, 15. November 2009 um 19:17 Jutro, negdje na zapadu, manje divljem, više psihotičnom, spava se brzo, dan živi pored nas dok mi jurimo pokušavajući dovršiti sve poslove i obaveze tog dana. Jutro počinje zimskim mrakom, svjetlo sijevnu, prvi pogled pada na meteorološku stanicu ("Wetterstation"), vremenska prognoza za taj dan...kaže danas će padati snijeg...uzdahnem i stavim metlicu sa balkona pored vrata, ponijet ću je, ko zna, možda ću večeras posle po

von Sanja Ojkić, Sonntag, 10. Januar 2010 um 09:28 Vikend negdje na samozvanom zapadu, nedjelja ujutro, snijeg pada. Ulične svjetiljke prolile narandžastu svjetlost po snijegom pokrivenim ulicama, čineći bezoblični grad čak i lijepim. Snijeg sakriva sivi asfalt koji nas okružuje, moglo bi se skoro govoriti o zimskoj idili, ali već sutra, osvanut će ulice pokrivene slanom, prljavom, sivom bljuzgavicom, krenut će rijeka auta, žurit ćemo se da dođemo blagovremeno na

von Sanja Ojkić, Montag, 4. Januar 2010 um 20:23 Još jedan od posljednjih decembarskih dana se gasi, mjesec obasjava pobijeljele ulice i travnjak pored Voćinke, ledeno inje, poput plašta, obrglilo svaku vlat trave, iglice visokih smreka, ariša, jela, čineći ovo veče dostojanstvenim, u bijeloj haljini, prepunoj prosutih kristalnih zvjezdica. Voćinka, nabujala od otopljenih snježnih kapa sa vrhova Papuka, žuri, preskače i najveće kamenje na svom